Lumi, semafor

Nekada davno, u užurbanom gradu Prištini, živelo je veselo i avanturističko stvorenje po imenu Lumi. Lumi nije bila obično stvorenje; bio je prijateljski i živahni semafor koji je bezbedno vodio automobile, bicikle i pešake kroz prometne ulice.

Lumi je imala poseban dar. Mogao je razgovarati sa djecom koja su prolazila pored njega. Svakog jutra, dok je sunce virilo preko horizonta, Lumi bi blistao u živim bojama, željan da podijeli svoju mudrost o sigurnosti u saobraćaju.

Jednog vedrog jutra, dok je školsko zvono zvonilo, grupa radoznale djece okupila se oko Lumija. Bio je tu Ari, hrabri i radoznali dječak, Ela, ljubazna i pažljiva djevojčica, i njihovi prijatelji, Liridon i Sara, puni energije i uzbuđenja.

“Dobro jutro, Lumi!” uglas su se oglasili.

„Dobro jutro, draga djeco! Jeste li danas spremni za avanturu učenja o sigurnosti u saobraćaju?” Lumi je zablistala od oduševljenja.

Dječije oči zaiskrile su od iščekivanja.

“Apsolutno, Lumi!” uzviknuo je Ari. „Ali kako da ostanemo sigurni dok prelazimo puteve?“

Lumi je zasjala jarko zelenom bojom i počela: „Ah, prelazak puteva je ključni dio sigurnosti. Uvijek zapamtite da stanete na rubu trotoara, pogledate lijevo, zatim desno i opet lijevo da provjerite ima li vozila. Kada je čisto, prelazite cestu, hodajući – ne trčeći – i pazite na automobile, čak i kada ste na pješačkim prelazima.”

Ela je podigla ruku. “Šta je sa nošenjem kaciga dok vozite bicikl?”

Lumi je zasjala, požutjela. “Fantastično pitanje, Ela! Nošenje kaciga je izuzetno važno kada vozite bicikl. Čuva vašu glavu u slučaju pada. I zapamtite, uvijek vozite ispravnom stranom puta, poštujući saobraćajna pravila baš kao i automobili.”

Liridon je imao radoznao pogled. „Lumi, šta ako smo u autu?“

Lumi je zasjala oprezno crvenom bojom. “Ah, kada se vozite u autu, svaki put zakopčajte pojas, bilo na prednjem ili zadnjem sjedištu. Također, uvijek koristite dječija sigurnosna sjedišta ako ste manji ili mlađi i nikada ne ometajte vozača glasnim zvukovima ili naglim pokretima.”

Sara je željno klimnula glavom. “Hvala, Lumi! Pamtićemo sve ovo!”

Kako se dan bližio kraju, djeca su se oprostila od Lumija, zahvalna za vrijedne naučene lekcije.

Sedmicu za sedmicom, Lumi je nastavila da usmjerava i obrazuje djecu o bezbjednosti u saobraćaju. I ubrzo su postali uzori svojim prijateljima i porodicama, šireći Lumijeva učenja širom Prištine i šire.

Svakim danom, ulice su postajale sigurnije, ispunjene sretnom djecom koja su znala ostati bezbedna dok istražuju svoj grad.

I tako je, u srcu Prištine, Lumi, veseli i mudri semafor, nastavio da sija, bdeći nad decom i šireći važnost bezbednosti saobraćaja svima koji su mu prešli put.